ULOGA MAGNETA
Zadatak magneta je da vibracije žice gitare pretvore u električni signal. U osnovi se magnet sastoji od kućišta u kojem se nalazi stalni magnet i namotaji lak-žice (veći broj namotaja). Vibracije okinute žice u magnetnom polju induciraju stvaranje napona u namotajima magneta. nastali signal se odvodi kablom (ili bežično) do ulaznom stupnja pojačala i tamo pojačava i eventualno dodatno izobličava prigodnim elektronskim sklopovima pojačala.
UTICAJ POLOŽAJA MAGNETA NA ZVUK
Početkom 70-tih godina velike gitarske firme, poput Gibsona i Fendera (a kasnije i drugi) jedan te isti model magneta postavljaju na dva (vrat, most) ili tri (kao Fender Stratocaster) mjesta na gitari. Izbor magneta na nekoj od pozicija utiče tada na kvalitet i karakteristiku zvuka. Razvojem magneta dobijaju se različiti modeli i proizvođači gitara počinju ugradnju oba različita magneta ili 2 ista i 1 nešto jači. Sam stil muzike, glazbe tog vremena stavlja pred proizvođače potrebu da se za solo dionice koristi jači magnet, dok za ritam ide nešto "slabiji" magnet. Jači magnet redovito ide uz most, dok se ritam magnet stavlja uz vrat gitare. Zašto? većina gitarista svira tako da trzalica kači žice negde na pola udaljenosti između mosta i vrata, ili čak tik iznad ritam magneta, blizu vrata. To znači da je tu treperenje žice jače, pa i inducirani napon, što samo po sebi znači da tu može nešto artikulisaniji magnet, s manjom snagom; lead magnet se nalazi uz most, gdje se žice protežu preko "konjića", podizača, kako god ih zvali, i zbog toga imaju malo kretanje pa je potreban jači magnet da se to "detektuje" i na pravi način uporabi. Nekad, na svojem bivšem Stratocasteru '79. nikad nisam koristio srednji magnet i bio je nešto niži od preostala dva, jer mi je davao neprihvatljiv ton, uglavnom sam koristio prvi i zadnji magnet, kao što to većina Startocaster vlasnika radi (pri tom mi je smetao 5-položajni prekidač, dok dođe iz 5. poz u 1., ali et').
Vrlo jak magnet ili suviše primaknut magnet ka žicama izaziva privlačenje žica ka magnetu za vrijeme svirke i izaziva pojavu lažnog harmonika, neželjen feedback i efekat "udvostručenih nota". No, neželjen feedback može biti izazvan zbog nedostataka oklopljenosti magneta (kalemova) tj. pottinga nekom masom, najčešće voskom. Većina suvremenih magneta je "potted".
VRSTE MAGNETA
U biti razlikujemo dvije vrste magneta:
- pasivne
- aktivne
Pasivni nemaju potrebu za el.baterijom za svoj rad i u biti predstavljaju bazični koncept povijesnog magneta: kućište, magnet i veći broj namotaja žice. Povećanjem broja namotaja (overwinding) se pojačava izlazni signal i distorzira dobijeni ton, tako da ima znatan uticaj i na clean kanalu pojačala. za one koji preferiraju HM i slične pravce, overwounded magneti su "ko metak" za njih jer na boosted (gained) kanalu daju urnebesnu svirku. Neka blaga takva razlika je npr. između Gibson magneta '57 i '57 Plus, gdje klasična '57 ima vintage, tradicionalan obojen zvuk, dok '57 Plus daje nešto malo više života gitari, pogodno današnjim rock stilovima (ne HM).
Ah da, ovi magneti su namijenjeni za upotrebu čeličnih ne plastičnih žica! Za akustične gitare sa plastičnim žicama se rabe tzv. piezo-magneti. Ovi magneti koriste kristale za detekciju vibracija žica i pokrivaju jako veliko područje frekvenicija. Imaju jako veliku impedancu, oko 5 Mega. No, neke firme, poput Godina i Parkera (serija Fly) koriste ove magnete i na gitarama od punog drveta!
DIZAJN MAGNETA
Sigurno je najveća borba u mišljenju o magnetima gitarista između izbora tzv. single-coil (jednokalemski) i double-coil magneta (dvokalemski). Prve poznajemo sa većine Fender gitara, dok su drugi prepoznati uglavnom kod Gibsona i sličnih proizvođača. Jednokalemski magneti imaju samo jedan kalem žice i magnet dok potonji imaju dva kalema i zajednički magnet, što logički nalaže zaključak (čak i laiku) da su ovi jači, "žešći", "bolji"... Pa, slično efektu "overwounded" dvokalemski (često nazivani i humbucker) zbog većeg broja namotaja imaju bolje pokriveno područje srednjih tonova, što im daje puniji, masniji zvuk. Većina jednokalemskih magneta daje malo, do srednje izobličen zvuk, često opisan kao "twang", koji cijene ljubitelji clean kanala, bluesa, rock & rolla i sličnih pravaca.
Kod jednokalemskih magneta, svaki magnetni pol (mali valjak na čeonoj strani magneta do žica) je magnet za sebe, i budući da su nepodesivi, mora se pomjerati po visini cijeli magnet; kod dvokalemskih magneta jedan red magnetnih polova je u obliku vijaka koji se može podešaavti po visini ali svi su "uvrnuti" u veliki zajednički magnet čime se dobija i jače magnetno polje, te nema potrebe da magnet bude blizu žica. Kako se tu radi još o dva kalema, jedan pored drugog, naravno da oni bolje "bilježe" vibracije žice no jedan kalem.
"Magnet" od magneta je komponenta koja takođe utiče na jačinu signala. Danas imamo nekoliko magneta, gdje su najpoznatiji od:
- legure aluminija, nikla i kobalta (AlNiCo)
- keramički magneti
- kobalt-samarium i dr.
ALNICO magneti se međusobno razlikuju po kem. sastavu, pa imamo od ALNICO II do ALNICO V. ALNICO II daje mek, obojen, artikulisan zvuk 60-tih i ranih 70-tih, dok ALNICO V ima daje svjetliji (trebled) i jači zvuk neophodan za modernu glazbu današnjice. Ovdje za ALNICO važi: veća brojka = žešći magnet. neki od poznatih ALNICO magneta su: DiMarzio PAF Joe, Fred, Gibson PAF, Seymour Duncan SH55, SH-PG1 pearly gates,... Za one kojima je ALNICO magnet još uvijek "slab" i nije baš "ono" tu su keramički magneti, poput npr. Gibson 500T, 496R, DiMarzio X2N, Super 2, Super 3...
Aktivni magneti imaju znatno manji broj namotaja, daju manji izlaz i impedancu, te daju vrlo čist i rezak ton. Da bi se mali izlazni signal pojačao rabi se pojačivački sklop u vidu ugrađenog pretpojačala (preamp) kojem treba pomoć baterije, npr. kompaktna od 9V, koja se nalazi negdje u tijelu gitare. Vijek trajanja baterije je 3-6 mjeseci, nakon čega je treba promijenti.
POTOVI TONA I GLASNOĆE
Elektroniku gitare ne čine samo magneti i žice, već su tu potovi za ton i glasnoću, te prekidač i - kondenzatori. Svrha iznosa potova je određivanje visine signala koja će otići do ampa. Njihova vrijednost se kreće 250 K za Stratocaster i slične magnete i 500 K za humbucker i slične. Izuzetno se mogu susresti verziej sa 1 M. Ako vam treba svjetliji ton (trebled) koristite potove od 500 K i obratno. Postoje tzv. linearni i audio potovi. Obično se koriste audio potovi za obje kontrole ili audio pot za kontrolu tona a linearni za glasnoću. Ne treba zaboraviti da brand potova nije stvar koja je nebitna: pametno je uzeti npr. one od CTS ili ALPS. Cijena je smiješna za kvalitet koji se dobije. Kondenzator na ton potu su reda 0.01 - 0.1 MF ali su najčešće od 0.022 - 0.047 MF. Imaju ulogu filtera frekvencija signala na putu ka pojačalu.
DVOŽIČNI ILI ČETVEROŽIČNI MAGNET
Ranije verzije magneta su proizvođene kao dvožične, dok noviji, posebno oni tipa humbucker, sa dva kalema, imaju 4 žice. Ovako velik broj žica u izvodu magneta omogućava veći broj međusobno povezivanja magneta i dobijanje šireg izbora timbera instrumenta, ali je to poširoka tema za ovaj tekst, možda u nekom nastavku, ako bude interesovanja. U većini slučajeva, kada se na gitari nalazi samo jedan prekidač, 4-žični magnet se svodi na 2-žični i vezuje u standardni humbucker-spoj.
O TONU I TIMBERU MAGNETA
Ton magneta je njegova karaktesristika na koju možete uticati na više načina: na pojačalu možete podešavati EQ-grupu (middle, treble, bass) ili na gitari sa Tone potom. Pomjeranjem pota Tone dobijate topliji ton i akordi melodičnije zvuče. Timber je unikatna karakteristika magneta, kao i za svaki instrument; klavira ili glasovira ima od raznih proizvođača ali ne zvuče svi isto za vrijeme izvođenja iste skladbe. Timber magneta je određen nivoima harmonika. Što je nivo harmonika viši, to je ton svjetliji, sa odsustvom tonova srednjeg područja i više pogoduje lead ulozi. Može se lako zaključiti da bez obzira na svu silu EQ-grupe na pojačalu ne možete dobiti zvuk Gibsona na Stratocasteru i obratno.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Samo dobri magneti neće od vaše "daske od gitare" napraviti čudo sa tonom a la Gibson ili Fender, donekle će promijeniti se prijašnje stanje na bolje ali to opet neće biti "to". Na ukupan dojam priično (ne)povoljno djeluje vrsta drveta i način izgradnje gitare (vrat je spojen vijcima sa kutijom - bolt-on = Stratocaster, lijepljen je - set neck Gibson Les Paul, Explorer ili prolazi kroz tijelo gitare neck-trough = KH-2). Naravno, bitno je i čime je gitara i kako lakirana, jer jeftiniji modeli gitara od slabijeg drveta su "utopljeni" u par slojeva laka i poliuretanskog sloja od par milimetara debljine što onemogućava gitari da "diše" a rezonancija je slaba. Da se vratimo magnetima: nisu svi magneti dobri, niti su svi loši. Danas postoji kod većine poznatih proizvođača serija magneta male snage, vintage zvuka ili žestokih; što ćete odabrati, zavisi od stila glazbe kojom se kanite baviti. teško je "pogoditi" magnet "za sve" iako se mogu načiniti stanoviti kompromisi uz pomoć dobra ampa. Ako ste "svaštožder" onda bi vam mogao pasati magnet ALNICO serije, za teškaše i metalce ništa ispod ALNICO V i keramica, ne bi bilo pravo. Ekstremni slučajevi mogu eventualn odabrati aktivne magnete, npr. EMG, kojih opet ima puna šaka.
jeftini magneti su rijetko oklopljeni voskom i prave nesnosnu mikrofoniju (koju ne treba miješati sa sustainom) i daju slab signal, kako na clean tako na boosted kanalu. Jednokalmeski magneti daju jaču crtu vašoj svirci, karakter i jasnoću tona dok dvokalemski i aktivni daju jači overdrive i ponešto zamućen clean ton.
Ne povodite se za reklamama, poslušajte svojim ušima! jedan te isti magnet u različitim gitarama i na različitim pojačalima (sa naravno različitim EQ-postavkama) daje sasvim drugačiji ton. Zato probajte. Niš' ne košta.
Nadam se da tekst nije bio davež i da ste mogli steći kompletniju sliku o tome što magnet jeste i kako utiče na "buku" koju pravite svojom gitarom.
