U vrijeme takozvanih „big bandova“ (velikih grupa), akustična gitara je počela gubiti bitku sa ostalim instrumentima poput saksofona te udaraljki iz jednostavnog razloga jer je bila pretiha.
Prve električne gitare su bile zapravo akustične gitare na koje je bio postavljen „pickup“. Prve gitare su izrađivali rijetki obrtnici i entuzijasti, a nerijetko i sami muzičari. Većinu takvih prvih gitara su izradili Adolph Rickenbacher i George Beachamp, te su osnovali tvrtku „Rickenbacker“. Do trenutka kada je proizvodnja prestala 1939. godine, napravili su svega 2,700 gitara. Jedan od problema je bila nezgrapnost izrade koja je otežavala sviranje. Gitare su bile iznimno teške, makar su imale šuplje tijelo, imale su jako dugačke i široke vratove, te su im „pickupovi“ bili jako jednostavni i proizvodili su vrlo „zamućeni“ zvuk. Upravo zbog šupljeg tijela, gitare su znale proizvoditi gotovo nepodnošljivu dozu jeke koju su ti instrumenti proizvodili. Kroz dodatne godine istraživanja i eksperimentiranja, napokon je nađen najbolji način izrade te princip po kojem će električna gitara funkcionirati.
Za razliku od akustične gitare, električna je gotovo neuporabljiva bez izvora struje, te sprave zvane pojačalo. Na električnoj gitari ispod samih žica se nalaze „pickupovi“ (eng.- podiči, pokupiti). To su elektromagneti koji „osjete“ i pretvaraju vibraciju metalnih žica kada su one odsvirane te tu vibraciju pretvaraju u električne signale koji se onda prenose u pojačalo preko kabela. Najjednostavnija definicija pojačala je da je to električna sprava koja prima signale od gitare, preciznije „pickupova“, te se ti signali elektroničkim putem pretvaraju zvuk.
Najranija pojačala nisu imala mnoge mugučnosti oblikovanja zvuka kao što to imaju danas. Prije je postojala samo kontrola glasnoće dok se danas na pojačalima također nalaze razne kontrole i efekti koju gitaristima daju gotovo neograničenu mogućnost potrage za tonom kojeg žele.
Zbog manje udaljenosti žica i samog vrata gitare, te električnog pojačanja zvuka, na električnoj gitari su moguće razne tehnike koje su mnogo teže ili ih je u potpunosti nemoguće izvesti na akustičnoj gitari. U to se ubrajaju tehnike koje izvodi sam muzičar (hammeron, pulloff…), i tehnike koje se dobivaju elektronskim uporabom raznih umjetnih efekata (distorzija, tremolo, reverb).
S obzirom na povijest gitare, svi gitaristi će se složiti da postoje samo dva „prava“ proizvođača gitara, te da svi ostali kopiraju ta dva uzora
Prve električne gitare su bile zapravo akustične gitare na koje je bio postavljen „pickup“. Prve gitare su izrađivali rijetki obrtnici i entuzijasti, a nerijetko i sami muzičari. Većinu takvih prvih gitara su izradili Adolph Rickenbacher i George Beachamp, te su osnovali tvrtku „Rickenbacker“. Do trenutka kada je proizvodnja prestala 1939. godine, napravili su svega 2,700 gitara. Jedan od problema je bila nezgrapnost izrade koja je otežavala sviranje. Gitare su bile iznimno teške, makar su imale šuplje tijelo, imale su jako dugačke i široke vratove, te su im „pickupovi“ bili jako jednostavni i proizvodili su vrlo „zamućeni“ zvuk. Upravo zbog šupljeg tijela, gitare su znale proizvoditi gotovo nepodnošljivu dozu jeke koju su ti instrumenti proizvodili. Kroz dodatne godine istraživanja i eksperimentiranja, napokon je nađen najbolji način izrade te princip po kojem će električna gitara funkcionirati.
Za razliku od akustične gitare, električna je gotovo neuporabljiva bez izvora struje, te sprave zvane pojačalo. Na električnoj gitari ispod samih žica se nalaze „pickupovi“ (eng.- podiči, pokupiti). To su elektromagneti koji „osjete“ i pretvaraju vibraciju metalnih žica kada su one odsvirane te tu vibraciju pretvaraju u električne signale koji se onda prenose u pojačalo preko kabela. Najjednostavnija definicija pojačala je da je to električna sprava koja prima signale od gitare, preciznije „pickupova“, te se ti signali elektroničkim putem pretvaraju zvuk.
Najranija pojačala nisu imala mnoge mugučnosti oblikovanja zvuka kao što to imaju danas. Prije je postojala samo kontrola glasnoće dok se danas na pojačalima također nalaze razne kontrole i efekti koju gitaristima daju gotovo neograničenu mogućnost potrage za tonom kojeg žele.
Zbog manje udaljenosti žica i samog vrata gitare, te električnog pojačanja zvuka, na električnoj gitari su moguće razne tehnike koje su mnogo teže ili ih je u potpunosti nemoguće izvesti na akustičnoj gitari. U to se ubrajaju tehnike koje izvodi sam muzičar (hammeron, pulloff…), i tehnike koje se dobivaju elektronskim uporabom raznih umjetnih efekata (distorzija, tremolo, reverb).
S obzirom na povijest gitare, svi gitaristi će se složiti da postoje samo dva „prava“ proizvođača gitara, te da svi ostali kopiraju ta dva uzora
